Ormar/ Closet

Instalacija s grafikom, materijalima i dokumentacijom / Print, materials and documentation instalation, 2016.

Imajući na umu iznimno skupe materijale potrebne za izradu tradicionalnih grafika, odlučio sam istražiti da li postoji mogućnost produkcije grafičkog otiska za 0 kuna. Iskoristio sam stari ormar kojeg sam se već više godina želio izbaciti iz ateliera, koji mi je u radu postao matrica za rezbarenje drvoreza, te okvir za izradu papira. Ostale komade ormara sam zapalio, te od dobivenog pepela i čađe, uz dodatak starog lanenog ulja, napravio sam gustu grafičku uljanu boju. Od ostataka papira iz ateljea, novina i raznog papirnatog otpada ručno sam izradio papire za grafiku. Natopio sam papire vodom i pomoću miksera napravio papirnu pulpu. Procijedio sam pulpu kroz mrežicu za komarce napetu preko okvira od vrata ormara, te ju pretvorio u novi papir. Naposlijetku, iskoristio sam napravljenu boju, matricu te papir kako bih otisnuo grafiku s motivom tog istog ormara. Osim samog otiska rad se sastoji od svih dijelova ormara i materijali koji su mi poslužili u izradi rada, kao i foto i video dokumetacije procesa stvaranja rada.

Bearing in mind the extremely expensive materials necessary for the production of traditional printmaking, I decided to investigate whether there is a possibility of free print production. I used an old closet that I wanted to move from my studio for many years, which in my work became a matrix for carving wood carving, and a framework for making paper. I burned the leftovers of closet, and the resulting ashes I mixed with old linseed oil to make  printmaking ink. From leftover newspapers and various paper waste from my studio, I made the new printmaking papers. By soaking the paper in water and by using hand mixer I made paper pulp. Than I strained pulp through mosquito net stretched over the closets door frame, and it turned into new paper. Finally, I used handmade printmaking ink, matrix and paper to make print with the motive of the same closet. In addition to the print, the instalation consists of all parts of the closet and materials that I used  in work , as well as photo and video documentation of the work creating process.

Sjećanje na djeda / Memories of Grandfather

Seria crteža i litografija   / Series of drawings and lithoraphies, 35 x 50 cm – 100 x 70 cm, 2015.

U seriji litografija i crteža Sjećanja na djeda pokušao sam kroz likovnu umjetnost prikazati pojam metonimije te ga povezati sa svojim sjećanjima na djeda s kojim sam odrastao. Pokušao sam tugu gubitka voljene osobe prenijeti u seriju radova sa motivima iz života i dragim sjećanjima.  Želio sam pomoću detalja iz njegovog života i sagledavanjem  predmeta  koje je koristio i volio pronaći poveznice sa vlastitim životom te otkriti u kojoj su mjeri ti predmeti utjecali na moj život. Umjesto doslovnog prikaza nekog trenutka ili ilustracije nekih događaja provedenih sa djedom, bazirao sam se na na predmete koje je on volio i koji me podsjećaju na njega.  Poput njegove kožne torbe, igračih karata te šaha koji mi je poklonio. Kroz likovnost sam nastojao istražiti i pronaći poveznice u vlastitom karakteru, fizičkom izgledu, sličnim navikama te predmetima interesa sa djedom.  U ovoj seriji radova želim prikazati kako nas djela ljudi i kasnije sjećanja na ta djela definiraju kao osobe.

In a series of lithographies and drawings Memories of Grandfather through visual arts I tried to show the concept of metonymy and connect it to my memories of his grandfather, with whom I grew up. The sadness of loss of a loved one I tried to transfer in a series of works featuring his life and  our precious memories. Through the details of his life and items that he had been using I tried to find links with my own live and to discover the impact of  these items on my life. Instead of a literal view of a moment or illustrations of some events carried out with Grandpa, I based my work on the items that he loved and which remind me of him. Like his leather doctors bag, playing cards and chess, which he gave me. Through visual art I have tried to explore and find links to my own character, physical appearance, habits, and similar items of interest with my grandfather. In this series of works I wanted to show how the deeds of people and later the memory of those deeds define as persons.

Kuća na uglu / Corner House 

Instalacija s stolom   / Table instalation, 140 x 65 cm, 2015.

Tijekom posjeta Latvijskoj umjetničkoj akademiji u travnju 2014, u sklopu Erasmus programa za nastavno osoblje Sveučilišta u Zagrebu, posjetio sam zgradu KGB-a. Prilikom mog posjeta zgradi u tijeku je trajalo postavljanje izložbe suvremene umjetnosti KGB Building File No. 1914/2014. Cijelu zgradu sam obišao uz vodstvo kustosice izložbe koja mi je objasnila povijest i značenje same zgrade. Imao sam priliku posjetiti podrumske ćelije te dvorište u kojima su ubijali i mučili ljude koji nisu bili podobni politici Sovjetskog Saveza. Također, obišli smo i urede u kojima su ljude ispitivali i odlučivali o njihovim sudbinama. Pošto sam grafičar, fascinirali su me podovi u uredima koji su prekriveni linoleumom. Linoleum kao prilično mekani materijal na sebi ima ožiljke od godina hodanja po njemu. Memorija koju u sebi nosi materija, u ovom slučaju linoleum naveo me na razmišljanje o umjetničkom radu na tu temu. Zbog fascinacije tim linoleumom koji nosi auru mjesta na kojem je počinjeno zlo odlučio sam ga uzeti  te fotografijom dokumentirati taj čin u svrhu dokaza. Ideja djela je da u linoleum sa poda ureda u kojem su odlučivali o sudbini ljudi, ugraviram prizor iz podrumske ćelije u istoj zgradi u kojoj su mučili i ubijali ljude.

During my visit to the Latvian Academy of Art in April 2014, as part of the Erasmus program for teaching staff of Zagreb University, I visited the building of the KGB. In the same time there were the preparations for the exhibition of contemporary art KGB Building File No. 1914/2014. With the guidance of the exhibition curator who explained the history and significance of the building we passed all floors. I had the chance to visit the basement cells and a courtyard in which they killed and tortured people who were not eligible to Soviet politics. Also, we visited the offices in which the people were interrogated and their destiny was decided. Since I’m a printmaker, the floors in offices that were covered with linoleum, fascinated me. Linoleum as a rather soft material had scars from years of walking on it. The memory of the matter, in this case, linoleum, led me to thinking about the artistic project on the subject. Due to the fascination with linoleum that carries an aura of the place where evil crimes were committed I decided to take the linoleum from the floor and photography as evidence. The idea is to engrave scene from the basement cells where they tortured and killed people with the linoleum from office floor where they decided the fate of people.

Geneza / Genesis 

Instalacija sa 10 drvoreza  / 10 woodcut prints instalation, 191 x 145 cm, 2014.

Tragom jednog citata japanskog drvorezbara Shika Munakate (1903.–1975.) započela je moja drvorezna epizoda.Munakata je napisao: „Savjetujem laiku da indijskom tintom premaže ne izrezbarenu dasku, položina nju papir i utisne je. Dobit će crni otisak, ali taj ishod ne predstavlja crnilo tinte, već crnilo otiska. Cilj nam je sad tom otisku udahnuti više života i više moći rezbareći njegovu površinu. Što god da izrezbarim ja uspoređujem s ne izrezbarenim otiskom i pitam se koji je otisak ljepši, snažniji, dublji, u kojem ima više važnosti, pokreta, smirenosti? Ako tu nalazim bilo što, što je manje vrijedno od ne izrezbarene daske, onda nisam stvorio svoj otisak. Izgubio sam od daske.“ U  doslovnom iščitavanju citata pronašao sam izazov za prijevod istog u likovno-grafički eksperiment.

From tracing a quote of Japanese wood carver Shika Munakate ( 1903rd to 1975th ) began my woodcarving episode. Munakata wrote: “I suggest that the person cover the un-carved wood board with Indian ink, put the paper on the board  and pressed it. Print will be black, but that outcome is not a blackness of ink, but blackness of a print. Our goal is now to breathe more life and more power into carving its surface. Whatever I carve I compare with un-carved print and wonder what print is more beautiful, stronger, deeper, in which print is more importance, movement, calmness? If you find anything that is worth less than un-carved board, then I didn’t create my own print. I have lost from the board. In “literally” reading quotation I found a challenge to translate the same quotation into visual graphic experiment.

Zaboravljeni trenutci / Forgotten moments 

Serija crteža, tuš na papiru  / Drawing series, ink on paper,  3 x 210 x 150 cm, 2011- 2013.

U seriji radova Zaboravljani trenutci želio sam na vrlo velikim formatima papira (210 x 150cm) prikazati jednostavne i nepretenciozne trenutke u životu koje često zaboravimo. No nekada, upravo takvi trenuci, imaju vrlo važnu ulogu u našim životima, jer nas nesvjesno definiraju. Prvi rad prikazuje tri prijatelja, koja sjede na molu na plaži i pričaju. I druga dva rada imaju po tri protagonista. U sljedećem radu na pješćanoj plaži sjede djed, otac i sin, te kartaju. Dok na trećem radu tri lika sjede na plaži i gledaju zalazak sunca. Male događaje, koje često zanemarujemo želio sam istaknuti velikim formatom i vrlo detaljnim načinom crtanja. Time sam pokušao naglasiti značaj ovih vrlo banalnih i jednostavnih trenutka iz života i dati im dublji smisao. Bilo mi je vrlo zanimljivo crtački prikazati osobe koje sam promatrao izdaleka, nisam ih osobno upoznao. A, s druge strane, same njihove pojave, geste i razmišljanje o njima i trenucima koje upravo provode zajedno, na mene su ostavile snažan dojam.

The series of drawings “Forgotten moments” is trying to capture and distinguish certain moments in life. These moments are not special moments that people normally bring forward as most important and life changing. But, often in life these small and almost forgotten moments can change our life and make us the persons we are. On each of three drawings dimensions 210 cm x 150 cm are three characters in no correlation with each other. The characters are sitting near each other but are in no physical contact whit each other.  The drawings are made with Indian ink and pen, and acrylic. They are a reminder that we have to appreciate small things in life.

Beskonačnost najdražih stvari / Eternity of favorite things

Instalacija sa stolicama i 7 grafika / Chairs and 7 prints instalation,  7 x 100 x 70 cm, 2011.

U  instalaciji Beskonačnost najdražih stvari želio sam prikazati život poslije smrti kao beskonačno mjesto na kojem se nalaze predmeti i trenuci iz naših života koji su imali najviše utjecaja na nas. Svaki predmet na grafikama je svojevrsna alegorija određene radnje ili određenog pojma. Posjetitelj prilikom ulaska u galeriju može primjetiti red stolaca, potom prikaz ljudi iz čekaonice, zatim prikaz stepenica, koje vode do serije grafika s alegorijama. Prva alegorija odnosi se na prijateljstvo, a grafika prikazuje bezbrižan dan i skakanje na vjetru s prijateljima. Druga alegorija odnosi se na umjetnost, a prikazuje štafelaj sa slikom, na kojoj su prikazane sljedeće tri alegorije. Potom slijedi alegorija sna ili odmora, a na grafici je prikazan krevet. Zatim slijedi alegorija znanja, koja je prikazana putem stola s knjigama. Te posljednja grafika, na kojoj je prikaz kamp kućice, kao alegorije doma. Osoba koja sjedne na stolicu, nesvjesno postaje dio rada, te se priključuje osobama sa prvog rada koji sjede u čekaonici i čekaju da krenu u beskonačnost.

Eternity of favorite things is an instalation in which I try to imagine afterlife as a place where all our favorite belongings from this life is gathered. It is a series of 7 graphic works. They are placed as an installation with chairs. The viewer who sits on chairs becomes the part of the work and starts to wait in line (with other people from first work in installation) for a place in my Eternity of favorite things seen on other graphics. Assuming that the man recapitulates his life at point of death, I am presenting the memories that one would perceive as most important in their lives. I am also interested in whether there is a universal model of the most important memories that can be applied to every person.

Autoportreti  temperamenata / Self-portraits of temperaments

Serija grafika u tehnici bakropisa / Etching prints series,  4 x 100 x 70 cm, 2010.

Seriju grafika u tehnici bakropisa i suhe igle, nazvao sam Autoportreti  temperamenata. Ova serija radova propituje temperamente (sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik) koji čine osobnost. Pokušao sam uprizoriti karakter svakog pojedinog temperamenta kroz adekvatan tip crteža. Putem teorije citata u suvremenoj umjetnosti, posudio sam stil crtanja četriju poznatih umjetnika koji za mene reprezentiraju svaki od tih karaktera. Tako da sam za flegmatika upotrijebio stil crtanja Jirija Anderlea, za kolerika Luciana Freuda, za melankolika Davida Hockneya, te za sangvinika stil Chucka Closea. Tijekom jedne godine učio sam crtati kao odabrani umjetnici te na kraju napravio završnu grafiku za svaki temperament.

Self –portraits of temperaments is a series of work which discusses different temperaments (sanguine, choleric, melancholic, and phlegmatic) in every person. I tried to capture the spirit of each type of temperament by finding different drawing style for presenting each temperament in me. Through theory of quotation I borrowed the different drawing styles for each temperament from famous artists who were making self-portraits. For phlegmatic I chose the drawing style of Jiri Anderle, for choleric I chose Lucian Freud, for melancholic David Hockney and for sanguine Chuck Close. During one year I was learning the drawing techniques of every artist and then I made prints for each character. All works have been made in graphic techniques etching and dry point.